Oproštjana utakmica Mirka Godanja – 04.06.2017.
04.06.2017. Mirko Godanj je odigrao je svoju posljednju utakmicu za seniore. Jednostavno je uvidio da njegova forma i znanje deprimiraju mlađe igrače koji nikako da dostignu njegov nivo, pa se jednostavno povukao kako bi ovi mlađi mogli napredovati. Oproštaj je bio u stilu. Igrali smo zadnje kolo u Gradištu protiv Bošnjaka. Goste je načeo Dara u 29. minuti nakon kornera. Inače Dara zabija svake prestupne godine. Nakon toga u 32. min. Godanj prelijepim šutem sa 20-ak metara pogađa rašlje za 2:0. U 34. je već 3:0. Stijelac Bule, a samo minutu kasnije i Velimir zabija za 4:0. Šut je bio tako silovit da je lopta jedva prešla gol liniju, ali nije dodirnula mrežu, ali zato je Velimir završio u mreži. U 41. minuti Godanj zabija svoj drugi gol na utakmici za 5:0, da bi Aca na isteku poluvremena zabio za 6:0. U drugom poluvremenu na gol dolazi junior Lakota i dobiva porciju od 3 komada. Čak je i Lazo zabio gol za konačnih 7:3. Godanj uz ovacije publike izlazi u 78. minuti, a navijači mu poručuju da vrati oproštajni dres i nastavi igrati. A kako je sve to krenulo?
Još davne 2004. predsjednik kluba Branko Dretvić – Jazz znajući da je u to vrijeme Slavonac bio kanta za nabijanje koji se borio za ostanak u 2. ŽNL odlučuje da je Slavoncu potreban novi igrački kadar. Prioritet je bio “brz i visok igrač koji zna zabijati glavom”. I tu se nudila samo jedna opcija – Godanj. Međutim, kada je isti doveden u klub, shvatili smo da on i nije baš tako viskok i brz i da mu igra glavom i nije najjača. Zbog toga smo angažirali posebnog trenera da digne nivo igranja glavom na viši nivo – Kopu – babušku. Kopa je na brzinu Godanja naučio tajne “igranja” glavom. Po dolasku u klub 1. utakmica mu je bila prijateljska utakmica u Rokovcima. Izašao je na teren da se zagrije, ali tada je to igračima Slavonca bila nepoznanica, a on je bio sav zbunjen i odmah se zapitao; Pa gdje sam ja to došao? Na toj utakmici smo poveli 1:0. Krajnji rezultat i nije bitan. Nedugo nakon toga preuzeo je tajnim glasanjem kapetansku vrpcu od Čare, koji je zbog toga ubrzo napustio klub i dogovorio je najunosniji transfer u povijesti Slavonaca, kada smo od Šokadije iz B.Grede za njegov prelazak dobili 2 prikolice bataljušaka. Čaro je svoju prikolicu sa bataljuškama dobio, a klub ne, te se i danas u nadležnim institucijama FIFA-e još uvijek vodi arbitražni postupak između Slavonca i Šokadije. Moram još napomenuti da se Čaro već sljedeću sezonu vratio u klub i odigrao najdužu “ševu” u povijesti kluba, točnije pošto nije uspio nikome uzeti loptu, a pao je od umora, morali smo ga rukama iznijeti iz ševe iako je on sam bio uvjeren da je pucao od snage i kondicije. U narednim godinama Godanj izrasta u pravog igrača, ali sve zahvaljujući njegovim suigračima. Navesti ću samo neke primjere; od Bresa je naučio da se mora “baš uvijek” poslije treninga istuširati, od Reše da ručnik za poslije tuširanja nikada nije dovoljno velik da pokrije sve dijelove tijela (pa je onda najbolje koristiti onaj iz hotela namijenjen za brisanje ruku), od Dare da je najbitnije uvijek govoriti istinu, od Velimira da je najgore u nogometu imati brzinu pa ti je onda netko ukrade…. Za kraj još samo statistika koja je impresivna. Godanj je bio na svim treninzima, osim što je na neke malo zakasnio, zabijao je 0,213458468927 gola po utakmici, popio je 1,23 piva po treningu, pojeo 0,1456 kg mesa po utakmici. Ni Chuck Norris ne bio bio bolji. Svih ovih 13 godina je bio glavni igrač Slavonca.
Sutra (srijeda) u Gradištu u 19,00 igramo revijalnu utakmicu povodom oproštaja Godanja