Nakon 3 godine i 1 mjesec nepobjedivosti na domaćem terenu, kada je u Gradištu ekipu Slavonca pobijedila ekipa Soljana sa 1 : 0 (5. kolo 2003. godine), pretrpjeli smo poraz od Jadrana iz Gunje sa 2:1, i time se vjerojatno oprostili od snova za ulazak u viši rang. Ipak, čuda se ponekad događaju. Slavonac je igrao u sljedećem sastavu; vratar – Faš, zadnji-Gipa, stoperi-Kopa i Ćaro, bokovi-Srđo i Dado, veza-Godanj, Piter i Mladen, te napad – Reki i Iko.
Teren odličan, publike kao u priči, ali uglavnom gostujuće.
U prvom poluvremenu smo napadali i vršili stalni pritisak na protivnika, te imali 4 odlične prilike, međutim, na poluvrijeme se otišlo sa 0:0. Početak drugog poluvremena je bio preslika prvog. Vršili smo stalan pritisak na protivnika, što je rezultiralo kaznenim udarcem kojeg je iznudio Reki. Najstrožu kaznu u gol je pretvorio kapetan Godanj. Tada smo pokušali smiriti igru, te utakmicu mirno privesti kraju. Izvršena je i prva, a pokazalo se i jedina zamjena, gdje je Joker ušao umjesto Ike. Međutim, svega 10-ak minuta smo izdržali i tada je došlo do izjednačenja, a samo 5 min. poslije, gosti su poveli, te se rezultat nije mijenjao do kraja utakmice. Utakmica je bila dinamična i prepuna duela. Prava rovovska borba, gdje su naši igrači dali svoj maximum, ali to nije bilo dovoljno za povoljan rezultat.
U predigri seniora, pioniri su pobijedili pionire Jadrana sa 4:2, iako su polovicu drugog poluvremena igrali sa igračem manje jer je isključen Gašparević.
Juniori su u subotu izgubili na domaćem terenu od Zrinskog iz Bošnjaka sa 4 : 1.
